|
|
|
Zegercanski most-invalid (ne)otadzbinskog rata |
|
Ovo ne tako davno „sazdano“ arhiktektonsko cedo ovdasnjih naroda egzistira i u vremenu i u prostoru, sa izgubljenim pravom na vec posjedovani, ali „otrgnuti“ indentitet i neosporni epitet, prvenstveno lijepog i jedinstvenog za ovo podneblje.
Pusten na milost i nemilost ovozemaljskih razmazenih mangupa i bitangi, danas je nazalost sve, osim funkcije za koju je namijenjen.Sudbina mu je u rukama tamo nekih dobro zbrinutih i zaboravnih „rodoljuba“ ovih napacenih i samih sebi prepustenih naroda.
Ne tako davnih osamdesetih godina proslog vijeka grupa entuzijasta na celu sa „harnim i uzornim“ domacinom Mehom Karupovicem, odluci se u nimalo zavidni i veoma rizicni izazov izgradnje ovog mosta. Izabrase najpovoljniju lokaciju, osmislise i ocrtase trasu na davno vec ukinutoj nekadasnjoj uskotracnoj pruzi, Baltine bare – Radocaji – Ljubija.
Tragovi nekadasnje pruge su ostavili obrise i nekadasnjeg drvenog mosta koji su i danas uocljivi i lako prepoznatljivi, pogotovo u ljetnim danima nizeg vodostaja.
Iznivelisase priobalni dio i jedne i druge strane obale rijeke Sane, te lagano pocese sa izgradnjom.
Djelujuci u ambijentu neizmjerne sumnje, u vremenu kad je svaki otpor nadjacavao teznju, na srecu nije dalo mjesta kolebanju kod ovih cestitih ljudi. Vrlo mudro osmislise i iskoristise onovremensku „perostrojku“, vrijeme kada su politicari u krizi tadasnjeg sistema vlasti a u potrazi za novim sadrzajima popustali, pa i pomenuti projekat naravno odobrili. Gledajuci sa ove vremenske distance, krajnji cilj je bio presijecanje tamo negdje neke vrpce uz jaku medijsku blamazu. Naravno, gdje i kome ce se nesto raditi; najmanje je bilo vazno.
Znao je Meho Karupovic sa svojim pratiocima u ovom projektu vrlo dobro pozadinu ovih pretpostavki.. Iskoristio je i carsijsku gospodu, koja je godinama konzumirala priobalno podrucje njegovog imanja. Namjera da dobije saveznike u tadasnjoj uticajnoj prijedorskoj politickoj eliti, najzad je urodila plodom.
Uz dobrovoljne priloge mjestana, te pomoci susjednih mjesnih zajednica Carakova i Gomjenice, zatim pomoci sire drustveno-politicke zajednice opstine Prijedor, pa i nekih radnih kolektiva, osmisljeni projekat je realizovan do kraja.
Polovinom osamdesetih godina most je svecano pusten uz veliko i zapazeno medijsko i politicko prisustvo odgovornih iz politickog, kulturnog i privrednog zivota tadasnje opstine Prijedor pa i sire. Iz ugla vaseg izvjestaca, zaista „spektakularan“ dogadjaj. Ostade mi u glavi tada javno izgovorena i medijski „uzareno“ prenesena poruka tada prisutnih politicara, koja doslovno glasi: “Neka pomenuti most od sada bude u funkciji spajanja kako ovih obala, tako religija, kultura i suzivota.“ Zaista izrecena pomisao nije kod mene tada budila nikakve ruzne pomisli, a hocu i da vjerujem, ni kod vecine tada prisutnih na zboru. Nisam nimalo sumnjao da je ovaj cin zblizavanja bio u funkciji trajnih civilizacijskih vrijednosti.
Istina je, da je ovaj most u pocetku sve do nesretne 1992. godine sluzio svojoj namjeni. Zaista ljudi su imali, a i danas imaju ogromne komplekse obradivog zemljista i sa jedne i sa druge strane. Pojavom ovog mosta sve je to bilo nekako lakse obradjivati i drzati pod kontrolom.
U ratnom i neposredno poratnom periodu mnogi se docepase na ovaj ili onaj nacin, teske mehanizacije i masina. Nasrnuse „bahato“ na ovaj most, ne postujuci nikakva pravila civilizacijskog ponasanja. Iako su pravila statike saveznik i zastitni znak ovog prelijepog mosta, nazalost pod izuzetnim teretom teskih gradjevinskih masina, popusti konstrukcijsko zdanje ovog mosta, popucase sajle, te srednja staticki kriticna tacka u „izoblicenom“ obliku konstrukcijski poremeti fizionomiju ovog mosta. I tako ovaj konstrukcijski ratom osakaceni i jadni starac sa ostecenom kicmom i danas u prigrljenom narucju drzi i cvrsto cuva ove dvije obale, testira njihovu, vasu, nasu i sviju nas, dusu. A zasto da mu ne pruzimo ruku spasa? Neka jos zivi, jer je dio nas, dio nase proslosti i kulture.
I na kraju, ne sumnjam da ce vapaj vaseg izvjestaca koji je ujedno i glas javnosti obe obale rijeke Sane, da se sacuva ovo neuobicajeno arhiktektonsko zdanje, naici na razumjevanje odgovornih u lokalnoj zajednici opstine Prijedor, pa i sire. Ova civilizacijska vrijednost koja ima funkciju spajanja, treba bez obzira na sve sto se desilo i dalje da zivi, tu sa nama i pored nas.
Vjerujem da ce njegov dugogodisnji i jos zivi kum, saborac i tvorac, gospodin Meho Karupovic, svima koji mu pruze ruku spasenja, ostati trajno zahvalan. Zivimo u nadi da ce to zaista desiti i biti tako.
Pise: Nijaz Brkic |
#1 |
Dana 06. July 2010 14:03
Hi there, I dont know if I am writing in a proper board but I have got a problem with activation, link i receive in email is not working... keyword, |
|
|
Pisanje Komentara dozvoljeno samo za Registrovane Clanove.
|
|
|
Nur Mitglieder können Bewertungen abgeben.
Bitte einloggen oder registrieren.
Keine Bewertungen abgegeben.
|
|
|
 Gostiju: 3
Clanova: 0
Ukupno Clanova: 529
Novi Clanova: NefOstins
|
|
Slanje poruke dozvoljeno samo za Registrovane Clanove.
|
|
Sellam Raja Kako ste